Prvi trostruki Ultra triatlon – Bad Blumau 2016

U austrijskom Bad Blumau održan je utrka svjetskog kupa Triple ( trostruki ) ultra triatlon gdje sam osvojila 3.mjesto žene.

Disciplina se sastoji od 11.400 plivanja, 540km bicikla i 126 km trčanja. Trostruki ultra triatlon znači 3x osnovne distance.

Od hrvatski predstavnika nastupila je Dženi Vujković koja, na žalost, nije uspjela završiti utrku i Karla Čović.

Utrku sam prijavila 6.mj unaprijed i od tada sve podredila pripremama.

Bilo je tu jako puno posla, logistike, organizacije, treninga. Na radne dane trenirala sam po 4 sata, na slobodne dane trening od 8-12 sati. Ostatak slobodnog vremena provodila sa najdražim prijateljem od kojeg se teško odvajam psom Fumom Ironom.

Nekoliko dana prije utrku izjalovili se planovi, suporteri (pratnja i pomoćnici) otkazali, bila sam u takvoj panici, koga pouzdanog zvati na četiri dana u Austriju, kome je stalo da to završim, tko zna to odraditi? Inače me otac prati ali ovaj put nisam htjela samo zato jer bi pas morao ići u smještaj i to bi mi bilo gore od bilo čega.

Bila sam tolko žalosna da su mi prijatelji (koji nemaju veze sa triatlonom) ponudili pomoć Smiljana Šafarić, Marin Šagi i Boris Vasilkov. Mislila sam, ajde dobro bar će kuhati kavu, peći meso, dodavati bidone. Pošto smo sami morali brinuti o hrani i smještaju tri dana. Na kraju se ispostavilo da su sposobni i organizirani doslovce za sve, od logistike do fizičkog dijela.

Najviše moram pohvaliti Marina koji se pokazao kao suporter za sve, izvukao me je i u trčanju. Svi oni skupa su odradili ogroman dio od složi šatore, postavi kamp, čuvaj me na plivanju, presvlači, oblači, masiraj, kuhaj, sad bi pljeskavicu, pa juhicu, pa napolitanke, pa kavu, pa belo meso, pa tjesteninu, pa baš tu čokoladu, spremaj, raspremaj, složi bicikl, pumpaj gume, svijetla, i najgori dio idem spavati budi me točno za 15min i tako dvije noći. Inače sve te utrke odrađujem bez energetskih gelova na hrani koju jedem i kod kuće.

Dan prije utrke brifing (tehnički sastanak), provjera medicinske dokumentacije (nalaz hemoglobina) i podjela startnih brojeva.

Start utrke u 7 sati ujutro. Plivalo se u 25m bazenu, 456 dužina, 11 400m.

Voda 23 stupnja, neopren obavezan i naravno ni dalje ga nemam. Zamolila organizatora da dobro plivam i da će sve biti u redu. I bilo je osim što sam se smrznula, za razliku od ostalih radila nogama dok su oni u neoprenu plutali na vodi i samo vukli rukama i tijelo štedilo energiju za dalje, grčevi me lovili, kad sam isplivala nisam mogla ni izaći van iz vode i dići se na noge. Trostruki ultra triatlon, znači trostruko plivanje. Continuous varijanta znači da se u komadu pliva cijela distanca.

Na plivanje potrošila 4.10.30.

Zona tranzicije, brzo presvlačenje i na bicikl.

Vozilo se 146 krugova, 540km. U početku je krenulo sa problemima, noge loše, love grčevi još od plivanja, svakih nekoliko krugova stala da me suporteri masiraju. Žedna, gladna, vruče mi je, spava mi se, u svakom krugu po dva dizanja na noge radi uzbrdica, zavoji, vjetar u prsa, pa bočni, sve loše.
Nikako da se dovedem u red, htjela ići spavati ali su mi ostali natjecatelji sugerirali da ne, da je prerano, da moram voziti. Tek nakon nekoliko sati skužila da na okrepnim stanicama ima leda. Spasio me led, punila bidone, trpala u majicu, kacigu. I dalje sve u redu do noći. Plan je bio voziti 340km, spavati 5 sati i dalje 200km, naravno propalo. Spavati sam išla u šator bez reda, ni ne znam koliko puta, i nikad nisam zaspala od buke, hladnoće, slušanja kotača kako prolaze. Tu su suporteri imali veliku brigu, ne mogu mi pomoć osim buditi me i kuhati kavu, loše sam, ne vidim, a moram voziti. Nekako izvukla noć i sa novim jutrom i ja nova. Opet, trostruki ultra, continuous…u komadu cijela distanca.

Na bicikl potrošila 27.26.36 sati.

Krenulo i trčanje 40 krugova, 126km.

Inače trčim samo po asfaltu i sve patike samo za asfalt, a kad tamo makadam i trava. Ali dobro, bar je bila lijepa ruta kroz prirodu. Tu smo se već svi družili, zajedno trčali, hodali, malo sjeli na klupu i pričali. To je čar ultre, druženje, pozitivni ljudi, i svi navijamo jedni za druge. Kako smo svaki krug prolazili kroz kamp svi suporteri su svima natjecateljima sve nudili. Mi ponijeli hrane za tjedan dana, od roštilja, kuhanja do narezaka.

Tu mi je Marin bio od velike važnosti, trčao je samnom, hradio ledom, tjerao da dovoljno jedem i pijem, izuvao i oblačio patike od vađenja kamenčića, do velike motivacije. Kroz noć teturala lijevo desno, zatvorenim očima hodala. Negdje oko 3 ujutro se i izgubila na ruti koju satima prije prolazila, nisam mogla procijeniti kamo sada, naprijed nazad? Svima nam se to dešavalo, pa je uvijek jedan natjecatelj pokupio drugoga na pravi put. Otišla dva puta na spavanje 45min i 15min i dobro se oporavila. Sa jutrom izlaze žuljevi. Stanem, bušim i idem dalje. Naravno na njih izlaze još veći i bolniji. Kaj sad? Više ne mogu obući ni patike,  noga se proširila za dva broja. Jedan čas sam bila u čarapama, pa bosa, najsmješnije je bilo kada sam u ruci nosila natikače, po travi bosa hodala,  preko makadama ih oblačila. I to radim na triplu? Shvatila da tako neću stići do kraja, obukla patike, i sa bolovima i mukom nastavila dalje. Moram do kraja pod svaku cijenu, ništa drugo nije važno nego stići do cilj. U takvim trenucima ponosa i želje bol postaje nevažna. I zadnja kategorija, trostruki continuous…

Trčanje trajalo 27.24.11.

Dženi u problemima

Jedan od emotivnih trenutaka na trčanju je bio kada sam srela Dženi na klupi, sjela k njoj i razgovarale. Kada smo shvatile da ne može nastaviti dalje, da treba doktora, kroz noć je pala sa bicikla i to je uzelo posljedice. U tom trenutku nemoguće je naći utjehu, pogotovo kada se nešto tako jako želi.

U zadnjem krugu trčanja veliko olakšanje ali ga i najteže odrađujem. Smiljana i Marin uz mene, obavijeni hrvatskim zastavama idemo do kraja, idemo po medalju, da važna je ali je u tom trenu bilo važno samo završiti taj trostruki…

To je to! Imamo ga! 59.30.24 prvi trostruki ultra triatlon!

Hvala tati bez kojega te pripreme nebi bile odrađene, hvala suporterima koji su dali sve od sebe da dođem do cilja i hvala svima vama koji me podržavate i vjerujete u mene.

Refleksija nakon trke

      1. kak sam, posljedice?

Dobro hvala, stopala u rasulu od žuljeva, skočni zglobovi naotečeni, prsti nabuftlani za tri broja, rame boli od plivanja, lopatica od bicikla aero barova, ali kaj je stvarno i meni iznenađujuće ni jedan mišić nije pod upalom

      2. koliko kg skinula, kaj jedem?

Joj da se plačem 20dkg manje, gelove ne uzimam a omiljena hrana belo pohano, pizza, lazanje, pljeskavice, čevape, pomfrit, čokolade, sladoled…

      3. koliko treniram?

Radim bez reda često i dvokratno, nekad radnim danom 4 sata, a slobodnim 8-12 sati, ali ako mi se neda ne dižem se iz kreveta

      4. uvjeti treniranja, sponzori, financije?

Sama treniram, bez pratnje, često kak sam žedna na trčanju pijem vodu iz Dravskog kanala (onu koju i pesi), po noći sama, ako pukne guma zovem tatu, pol opreme nemam pa mi je često tak zima, nemam sponzore, nikakvu pomoć, nikakve povlastice na poslu prije bum u kazni, sve sama financiram, ali bar imam bomba bike!

      5. o čemu razmišljam?

Samo o utrci ali se pri tome dobro zabavljam i družim sa kolegama triatloncima, s vremenom smo vec postali prijatelji

      6. motivacija?

Da bu srčeko na mjestu, kroz ljeto triatlon, kroz zimu planinarim i istražujem Velebit, osim toga skijam, ronim na dah, a najviše pažnje posvećujem druženju sa psom Fumom Ironom

      7. Obitelj?

Obitelj tata i pas Fuma Iron, nisam još za ženiti (udati), da i radim (nebi gdje pošto me tamo ne podržavaju)

      8. što još planiram u 2016?

Za 2016.g. 30.07 još jedna Ironmen distanca, 11.-13.08 dvostruki Ironmen Bakovci

      – da imam više novaca išla bi i na više natjecanja, pogotovo u Litvu
      gdje je ove godine Svjetsko prvenstvo u dvostrukoj Ironman distanci

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *